Noir: Zanemareni žanr u filmu i stripu
09. apr 2013. @ 08:21  |  portreti, recenzije, intervjui

Noir: Zanemareni žanr u filmu i stripu

...životni gubitnici, a ako to i nisu zapravo, svjesni su da je to tek jedan i to njihov sretni slučaj pa zato gaje ciničan odnos prema okolini i sebi samima. A sve se to zbiva u klaustrofobičnim ambijentima, u noćnim ugođajima koji se vizualiziraju kontrasnom crno-bijelom fotografijom...

Ante Peterlić


Samsung, LCD ekran veličine 56 cm, težak 4 kg, crne boje dok nije prekriven prašinom, aparat koji popunjava rupu u regalu dnevne sobe. Tako bi prije pola godine glasio opis mog televizijskog prijemnika. U međuvremenu se pojavio HRT3, program na kojem se može pogledati igrani film snimljen crno-bijelom tehnikom ili nekad zabranjivani (a sada odobravani) dokumentarac. Zahvaljujući Trećem programu HRT-a, proživljavam drugu mladost koju su obilježile slapstick komedije, silna vojska crno-bijelih filmova i nezaboravnih klasika čije je tehničke i stilske značajke tečno interpretirao filmolog Ante Peterlić u kultnoj emisiji „Što je film?“ koja se dandanas sasvim opravdano koristi u nastavi medijske kulture.

Premda su imali sve mnoge (ako ne i sve!) odlike nezaboravljivih klasika – fascinantne scene vrijedne prepričavanja, odlične glumce i originalnu priču – mnogi filmovi su ipak nekako zaboravljeni ili makar potisnuti. Došla je mladež koja ne podnosi crno-bijele filmove jer su im oči navikle na varljivo bogatstvo boja pa bespogovorno klasificiraju crno-bijele filmove kao gnjavažu. Mladež je to koja pati od kronične dosade, teško ih se dade motivirati, no srećom, nađe se izuzetaka koji znaju za Kubricka, Fellinija i ostatak ingenioznih redatelja čiji su nasljednici sezonska pojava pod suncem koji rijetko kada uspiju snimiti film za sva vremena.

Treći program HRT-a čitavu priču oko zaboravljenih filmova pokreće u boljem smjeru tako što (ne)poznate klasike ne emitira samo u kasnovečernje sate (kad televizijski program prate portiri i osobe što muku muče s nesanicom), već se i u jutarnjim ili popodnevnim terminima može pogledati kvalitetna komedija, melodrama ili film noir, mješavina kriminalističkog filma (koji se može dodatno podijeliti na gangsterske i detektivske), trilera i drame. Prvi primjeri film noira pojavljuju se krajem tridesetih godina, a žanr vrhunac doživljava početkom pedesetih godina prošlog stoljeća. Premda se termin film noir automatski veže uz američku kinematografiju, valja naglasiti da vuče korijene iz njemačkog ekspresionizma (Nijemac Franz Lang odigrao je važnu ulogu redateljskog pionira u američkom film noiru).


Scena iz filma “Ministry of Fear” (1944) reditelja Franza Langa

Film noir karakterizira neizvjesna i napeta atmosfera, a ona se može postići na više načina - u nekim se filmovima zločin dogodi na samom početku pa u ostatku filma, procesom retrospekcije, saznajemo kako je i zašto došlo do zločina („Sunset Blvd“., „Milfred Pierce“, „The Killers“), dok u pojedinim filmovima odmah na početku znamo tko je počinio zločin, ali do samog kraja ne znamo hoće li zločinac odgovarati za počinjeno djelo („The Night of the Hunter“). Kompleksni psihološki profili također su bitan sastojak film noira – može se pojaviti lik fatalne žene sklone manipulacijama („Lady from Shanghai“), odlučne obiteljske žene („The Reckless Moment“), beskrupolozne besposličarke ili bezosjećane kućanice („Scarlet Street“), sitnog kriminalca dobrog srca („Pickup on South Street“), sposobnog intelektualca sklonog kalkulacijama („Force of Evil“), upornog policijskog službenika kojem upornost donosi pregršt nevolja („The Big Heat“), bivšeg privatnog njuškala koji pokušava okrenuti novi list („Out of the Past“), lokalnog psihopata kojem lokalna razina ne zadovoljava apetite („Gun Crazy“), prikrivenog ratnog zločinca koji sreću pronalazi pod drugim identitetom („Stranger“), ili gubitnika kojem se pružila prilika da konačno okuša životnu sreću („Angel Face“). Glavni protagonist pretežno je muškarac i prepušten je sam sebi, dok su ženske junakinje nerijetko prikazane kao proračunate zmijurine, a u rijetkim slučajevima kao obične domaćice*.

Potrajao bi noir kao žanr da boja nije dobila prevlast nad crno-bijelom tehnikom (u ono vrijeme televizijski ekrani bili su crno-bijeli što je kinooperaterima dalo značajnu prednost - bojama su namamljivali publiku u dvoranu). Pravi film noir mora biti smješten u sredinu 20. stoljeća, muškarci moraju imati kratku kosu, šešir i odijelo, a žene moraju biti podle i emancipirane. Naravno, sve se to mora snimiti u crno-bijeloj tehnici ako se želi postići draž svojstvena za taj vremenski period [ne griješim previše kad suvremene filmske naslove slične tematike u boji (neo-noir) nazivam prozirnim krimićima ili erotskim trilerima (žena gotovo uvijek pokaže draži)]. Tek pojedine obojane obrade bolje su od crno-bijelog originala, što najviše ovisi o glumačkoj postavi i redateljskoj palici. Od novijih naslova jedino bih „The Man Who Wasn't There“ braće Coen bez razmišljanja definirao kao pravi film noir jer je snimljen crno-bijelom tehnikom, a dodatni plus mu je što se radnja odvija 1949. godine.


Billy Bob Thornthon u filmu „The Man Who Wasn't There“ braće Coen

Jeziva atmosfera noira ne mora se isključivo vezati uz film, osjeća se ona i u glazbenom albumu „This Train“ Chryste Bell, muze kultnog redatelja Davida Lyncha u čijim se mističnim, klaustrofobičnim djelima - naročito u seriji „Twin Peaks“ i igranom filmu „Mullholand Drive“ - također mogu nazreti temeljne osobine noira. Priznati španjolski stripaš Miguelanxo Prado postigao je atmosferu film noira u grafičkom albumu „Trag kredom“ korištenjem prigušenih boja – prevladavaju plave nijanse što pospješuju zagonetnost, tjeskobnost i sumoran ugođaj. Značajke noira mogu se pročitati (i vidjeti) u grafičkoj noveli „Evropa“ Tomaža Lavriča, kraćem strip albumu „Detektiv Marvin: Slučaj Marion Colman“ Ive Milazza i Giancarla Berardija, serijalu „Sin City“ Franka Millera te prvijencu „Britten and Brulightly“ engleske autorice Hannah Berry u izdanju Omnibusa.

Poput prave Engleskinje, Hannah Berry voli piti čaj. Poput prave atipične žene, voli čitati i praviti stripove, a slobodno vrijeme trošiti na gledanje nepravedno zanemarenog žanra - film noir. Uspjela je spojiti nabrojane strasti (na)pravivši grafičku novelu „Britten and Brulightly“ o privatnom detektivu Fernandezu Brittenu kojemu su klijenti u pravilu rogonje (šesnaest godina bavi se takvom vrstom istraživanja) pa zato dobiva simboličan nadimak „Srcolomac“. U Berryjevom strip noiru Britten mora istražiti samoubojstvo Bernija Kudosa; njegova zaručnica Charlotte Maughton uvjerena je da se iza samoubojstva krije ubojstvo. U istrazi će mu, kao i inače, pomoći njegov neuobičajeni partner Stuart Brulightly čija se različitost krije u samom obliku – Brulightly je, naime, vrećica čaja.


Crtež iz stripa „Britten and Brulightly“ Hannah Berry

Izuzmemo li Brulightlyjev oblik, grafička novela „Britten and Brulightly“ djeluje kao tipični strip noir jer ima mnoge karakteristike noira – navodni zločin (ovaj put zločin protiv samoga sebe) čiju istinitost treba potvrditi, lik privatnog detektiva i fatalne žene koja je ujedno i nalogodavac te nekolicinu sumnjivaca. Sve se to odvija u „urbanoj džungli“, prostoru tipičnom za noir. Prevladava kišno, sumorno vrijeme, što dodatno pospješuje atmosferičnost koja je, pak, tipična za englesko podneblje. Glavni lik je ujedno i narator, što je također odlika noira. Da bi što vjernije predočila ugođaj noira, Berryjeva ne koristi kričave boje, već poput Prada kombinira hladne boje. Hladno je predočeno Brittenovo lice, djeluje odsutno i bezizražajno (lice Bustera Keatona i Edwarda G. Robinsona izgleda jednako jednolično na malim i velikim ekranima), a mnogi ga zbog lica zamjenjuju za Francuza (zapravo vuče podrijetlo iz Ekvadora), vjerojatno zbog dugog nosa i kratkih brčića (što podsjećaju na drugog detektiva - Hercule Poirota). Fernandeza Brittena ne krase manekenske crte lice, no ono se ipak, upravo zbog posebne doze bezličnosti, lako prepoznaje i pamti u svijetu strip noira.

Inteligentni dijalozi, emocionalno nabijene izjave i brojne verbalne doskočice, temeljene na nehotičnim nesporazumima ili krvavim raspravama, obavezna su karakteristika noira, kako u filmu, tako i u stripu. Grafička novela „Britten and Brulightly“ ne pati od manjka suvislih rečenica, galerija sporednih likova dovoljno je razgovorljiva i šarena (unatoč izostanku šarenih boja), tako da fabula ne gubi na intenzitetu, već se postupno pojačava kako primiče kraju. „Britten and Brulightly“ u sebi nema istaknutu obrazovnu ili angažiranu crtu jer nije na noir pričama da šire humanističke spoznaje, već da prikažu manju ili veću zločinačku priču iz što se može dogoditi u svakom susjedstvu i koja bi se, da nema neželjenog znatiželjnika u obliku detektiva ili sasvim slučajnog prolaznika, trajno zakopala. Može se reći da u noir ostvarenjima nema previše mjesta za prosječne i priglupe pojedince, već da prevladavaju intelektualno nadmoćniji i prepredeniji likovi, što će reći da noir publika mora biti zahtjevnija i upućena u cjelokupnu tematiku ako želi što bolje doživjeti uspješno ostvarenu noir priču.

---

* Danas bi mnoge žene ondašnje redatelje film noira (Welles, Wilder, Preminger, Hitchcock, Lang, Huston...) mogle nazvati mizoginičinim huljama, no oni su samo prikazivali starlete koje nisu birale sredstva da bi postigle zacrtani cilj. Moglo bi se reći da su brojne antijunakinje iz zlatnog vremena film noira preteče suvremenih lutkica i pomalo žalosna je činjenica da suvremene nadrihumanistice i karijeristice ne znaju odakle vuku korijenje.


Miroslav Cmuk


Izvor: stripovi.com

Povezane teme: noir
FACEBOOK KOMENTARI ()
KOMENTARI (1)
Ludi Goblin (neregistrovan) @ 09. apr 2013. 14:21 #1
Odličan tekst!
0 0
DODAJ KOMENTAR
(ime)

Portreti i recenzije

Kule od peska / Komiko Kule od peska
Meridijani 11
Povratnici / Veseli četvrtak Povratnici
Dylan Dog 110
Proročanstvo / Veseli četvrtak Proročanstvo
Zagor 110
Oteta devojka / Veseli četvrtak Oteta devojka
Mister No 59
Spiru i Fantazio / Darkwood Spiru i Fantazio
Karusel Integrali 1
Prorok / Darkwood Prorok
Perle 19
Cvetovi pokolja / Darkwood Cvetovi pokolja
Jedno doba, jedna priča 15
Vučje srce / Darkwood Vučje srce
Jedno doba, jedna priča 14
Urbane legende / Veseli četvrtak Urbane legende
Dylan Dog 109
Novi stripovi