Djeca kao zastrašujuć faktor u horor filmovima
01. dec 2012. @ 09:27  |  specijal

Djeca kao zastrašujuć faktor u horor filmovima

"You brought them into this world, now, they will take you out": The Children (2008)

Who can kill a child?
Upravo ovaj fantastični horor iz 1976. postavlja suštinsko pitanje. Šta u nama može da pokrene takav osjećaj da bismo bili u stanju ne samo da naudimo nego da ubijemo dijete. Vjerovatno onaj osnovni i najiskreniji ljudski nagon za preživljavanjem… Opet šta drugo uraditi kada vam djeca zaprijete do te mjere da ih jedino možete zaustaviti ubistvom u samoodbrani?

Ovakva vrsta filma popularizovana je za šire ili bolje reći mainstream mase izlaskom filma Krug (koji je zapravo još jedna amerikanizovana verzija japanskog remek djela The Ringu, ali to je već druga tema). Naravno nakon uspjeha ovog filma, šta drugo, nego iskoristiti oproban recept; ovo nam donosi Kletvu (The Grudge) sa jezivim dječakom (takođe japanski rimejk) sa Sarom Michelle Gellar u glavnoj ulozi, zato što nismo vidjeli već dovoljno horora sa njom... Film Orphan donosi malo drugačiji pristup, ali lik sablasne bijele curice ostaje prisutan... Case 39 sa talentovanom i sveprisutnom u horor filmovima Jodelle Ferland (Silent hill, Case 39, Twilight... sa genijalnom glumom u Tidelandu Terry Gilliama) i mnogi drugi naslovi.

Međutim, ovo ni u kom slučaju nije prvi talas filmova ovakve vrste.

Tokom sedamdesetih, filmovi sa ‘demonskom djecom’ doživjeli su procvat i izrodili kultna djela kao što su The Exorcist, Omen, The Brood, It's Alive, i drugi.


Ipak sve je počelo 1956. izlaskom filma The Bad Seed (po kojem je Nick Cave dao ime svom bendu). Priča je o savršenoj djevojčici sa kikicama, u stilu Brady Bunch, u bijeloj haljinici "za crkvu" koja kad nije po njenom kosi sve pred sobom. Rhoda da bi ispunila svoje dječije hirove ubija baštovana, utopi druga iz razreda u jezeru...

Ako pogledamo ostale filmove koji su izlazili tih godina, ovaj djeluje kao da se pojavio iz svemira, hoću reći, prije njega nije postojalo ništa slično i iz njega se izrodilo nekoliko tipova likova koji su i današnje vrijeme postali stereotipi: anđeosko dijete sa kikicama, crkvenom haljinom i lošim namjerama; lik odsutnog/izmanipulisanog i oca punog ljubavi, privrženog svojoj ljubimici ili ljubimcu do te mjere da ne vjeruje ni u šta što se dešava sumnjivo i majke koja sporo i plašljivo dolazi do zastrašujućeg saznanja o svom djetetu, što je logično jer ako već izvrćemo stvarnost, nevinost u zlo, onda je odnos majke i djeteta najočigledniji izbor odnosa za izopačiti, uzmemo najiskreniju ljubav i pretvorimo je u nepovjerenje i rivalstvo.

Najinteresantnija činjenica je možda da su kreatori ovih likova u periodu kad su ih stvarali i sami imali djecu, izvlačili su ove ‘male demone’ iz svojih podsvijesti.


Stiven King je u periodu kad je pisao "The Shining" mnogo pio i imao najmračnija osjećanja povodom porodičnog života zbog čega smo dobili bliznakinje u već pomenutom Isijavanju, lik Dru Berimor u Firestarteru, Gejdža u Groblju kućnih ljubimaca i Isaka u kultnoj Djeci kukuruza. Dejvid Kronenberg je imao petogodišnju kćerku kad je izašao njegov horor sa mutiranom djecom The Brood, a Dejvid Linč je svoja pomiješana osjećanja povodom očinstva izrazio kroz monstruoznu bebu u Glavi za brisanje.

Da li najstrašniji faktor leži upravo u iznenađujućem poznavanju svijeta na koje nismo navikli kod djece? U filmovima kao što su The Good gon ili We Need To Talk About Kevin ono što je zastrašujuće nije neka natprirodna sila ili demonska opsjednutost, već osjećaj da dijete zna mnogo više nego što bi trebalo i da šuti o tome. Ovo na neki naćin prestavlja svu sebičnost i okrutnost za koju su djeca sposobna, sa znanjem odrasle osobe, ali sa lakoćom opraštanja kakvu im pružamo.

Primjera radi: svakom od nas se desilo da smo uradili nešto okrutno (prvi primjer koga se mogu sjetiti je drugarica koja je kao petogodišnjakinja osjekla makazama glavu hrčku jer su ga svi mazili i odvlačio je pažnju od nje) kao djeca i nismo osjećali grižnju savjest, a vrlo lako smo se izvukli iz toga, pa je možda dosta inspiracije i priča poteklo upravo it ove dječije bezobzirnosti.

U svakom slučaju ova vrsta horor filmova je tokom godina zaživjela kao podžanr, a horor voli tu iskvarenu verziju nevinosti.

NEZAOBILAZNI PREDSTAVNICI

Originalni od nekoliko verzija filma je izašao 1960. i na metaforičan način opisuje strah od ‘drugačije’ rođene djece. Pod drugačije mislim da sve žene u selu zatrudne misterioznom silom i rađaju male arijevce sa očima koje paralizuju i moćima kontrole uma. Džon Karpenter je 1995. napravio rimejk istoimenog naziva i ne mnogo promjena sem brutalnije prikazanog nasilja.

2) The Exorcist (1973)
Prvi put kad sam gledala "Exorcist" nisam imala više godina od glavnog lika, dvanaestogodišnje Regan. I dan danas ga stvrstavam među najsablasnije horore koje sam ikad pogledala, jer je dugi niz godina ostavljao neki neugodan osjećaj kad god bih ga se sjetila. Međutim, pre neki dan sam čitala članak pod nazivom Movies that scare Children i Exorcist je pored filma It bio u samom vrhu, tako da mi je mnogo stvari postalo jasnije. Kao što sam naziv govori, priča je o djevojčici posjednutoj đavolom, i njene majke koja poziva sveštenike da joj pomognu. Naravno da demon ne napušta tijelo bez borbe i slijede zastrašujuće scene okretanja glave 360 stepeni, nakaženja tijela krstom na jedan način koji radije ne bi ovaj put objašnjavala...

Ova adaptacija romana Stivena Kinga je doživjela da ima čak šest nastavaka (apsolutno neopravdano) od kojih je original izašao još 1984. Radnja se odvija u Getlinu, malom mjestu okruženom, kao što se može zaključiti iz samog naziva, nepreglednim poljima kukuruza. Gradom upravljaju djeca sa vjerom da žrtvovanjem odraslih hrane svoje usjeve, te iz toga slijedi da na svoj 18. rođendan sami moraju da se žrtvuju poljima. I kakav bi to horor bio bez zalutalog para koji pokušava da sve vrati na svoje mjesto?

Ipak, prije izlaska ne samo filma nego i prije nego što je King napisao "Djecu kukuruza" izašao je genijalni španski klasik originalnog naziva Quien puede matar a un nino? koji govori o bračnom paru koji zaluta u gradić prepun zle djece. Pored odlične režije Narcisa Ibanez Serradera ostao je upamćen po sjajnoj atmosferi i što je vrlo važno za ovu vrstu filma, sjajnoj dječijoj glumi.

4) Omen (1976)
Za ovaj film dovoljno je reći "Damian" ime toliko ozloglašeno da majke i toliko godina nakon izlaska filma oklijevaju da daju sinu ovo ime, što je potpuno razumljivo jer kad već govorimo o apsolutnom zlu ko može da se poredi sa antihristom. Lično, ni meni više dječaci na trociklima ne djeluju isto.

5) Pet Sematary (1989)
Adaptacija Stivena Kinga, opjevana čak i od "Ramonsa" naučila nas je da ako nam dijete udari kamion na zakopamo ga na ukletom groblju kućnih ljubimaca ili će se vratiti kao zombi željan naše krvi. Pomalo je srceparajuće jer dječaka Gejdža vidimo kao preslatkog dječaka koji samo izalzi na ulicu u pogrešno vrijeme, a nakon povratka iz smrti nikome nije svejedno kad ulazi u kuću i govori majci najnevinijim dječijim glasom "Donio sam ti nešto, mama" držeći kuhinjski nož iza leđa.

6) The Ring (2002)
Iako postoje mnogi kandidati u današnje vrijeme, pojam zlog djeteta ili standarda ‘jezive djevojčice’ definitivno pripada Samari Morgan iz filma Ring. Mada je još jedan rimejk japanskog horora, morate priznati da vam prikaz bilo Samare, bilo Sadako prilazeći od televizora, neskladnim koracima, sa kosom preko lica, stvara neugodan osjećaj čak i kad ga se samo prisjetite.

Pored pomenutih naslova, značajni su i svakako bih preporučila i sledeće filmove:
The Infant (1974),
The Pit (1981),
Orphanage (2007),
Battle Royale (2000) i


Nina Sladojević / CINEmagazin

FACEBOOK KOMENTARI ()
KOMENTARI (2)
Marijana (neregistrovan) @ 01. dec 2012. 13:42 #1
Låt den rätte komma in je monoton, pomalo jeziv ali je radnja opet toliko spora da horor atmosvera ne dolazi do izražaja, s druge strane Batoru rowaiaru pršti od uzbudljivosti i nasilnih scena ali više uznemirava nego što plaši i straši, dok suprotno korejski film - Priča o dve sestre odiše dobrom jezivom misterijom i strahom.
0 0
Rozmeri @ 01. dec 2012. 20:47 #2
Ja se nikada ne bih složila sa tim. Mene je upravo ta sumorna atmosfera i spori ritam potpuno uvukao u film i bukvalno nisam mogla da trepnem. Čak me je više dojmio od knjige po kojoj je snimljen.
0 0
DODAJ KOMENTAR
(ime)
The Edge of Seventeen / Komedija / Drama
The Edge of Seventeen

Komedija / Drama
Nocturnal Animals / Drama / Triler
Nocturnal Animals

Drama / Triler
Life on the Line / Akcija / Drama
3.0

Life on the Line

Akcija / Drama
Shut In / Drama / Triler
2.0

Shut In

Drama / Triler
Arrival / Drama / Naučna fantastika
Arrival

Drama / Naučna fantastika
Come and Find Me / Drama / Triler
Come and Find Me

Drama / Triler
Elle / Drama / Triler
Elle

Drama / Triler
Novi filmovi