Ova geopoetička knjiga sastavljena je od putopisa i zapisa iz svih delova planete. Od drugih sličnih dela razlikuje se pre svega po besprekornom stilu, melanholičnoj atmosferi i jedinstvenom gledištu svog autora. U svakoj od sedamdeset priča koje se odigravaju širom sveta, od Beča i Dunava do polarnih predela, i u vremenskom rasponu od više decenija, Ransmajer zapravo istražuje ljudsku prirodu, čovekovu sposobnost za krajnje domete dobra i zla. Knjiga predstavlja razuđenu i intrigantnu avanturističko-lirsku meditaciju o metafizici istraživanja, koja ispituje krajnosti ljudske psihe, ispisanu besprekornim pesničkim stilom. Putopisna poglavlja smenjuju se sa opisima ključnih trenutaka detinjstva i zrelog doba, retkim kod ovog veoma povučenog autora. Možda je upravo ta njegova čuvena samoća tvorac neobičnog žanrovskog preplitanja između proze i putopisa.
Ovo je knjiga mudra i poetična, sastavljena od opčinjujućih slika koje kartografišu život i smrt, ljudsku sreću i usud, ispisana prebogatim književnim rečenicama što vode do zemaljskog i nebeskog beskraja. Na delu je majstorsko pismo jednog od najboljih pisaca Evrope koje se sklapa u Knjigu sveta ispisanu u čast tog istog sveta.
Svetsku slavu stekao je romanom Poslednji svet.
Dobitnik je velikog broja nagrada, među kojima su: Franc Kafka (1995), nagrada Evropske unije Aristeion za roman Morbus Kitahara (1996), književna nagrada Soloturner (1997), nagrada Helderlin (1998), pozorišna nagrada Nestroj (2001), književna nagrada Bertold Breht (2004), Velika Austrijska nagrada za književnost (2004).
Nakon Irske, u kojoj je proveo više godina, od 2006. godine ponovo živi u Beču.