"Andrićeva nagrada" za knjigu priča.
Jedinstveno putovanje ulicama Dorćola nazvanim po znamenitim istorijskim ličnostima.
Šta je zajedničko likovima ustanika, zadružbinara, trgovaca, pesnika, prevodilaca, pa i grčkih nacionalnih heroja, koji nas posećuju na stranicama knjige priča Dorćol? Ko su i kakvi su bili Gospodar Jovan i Gospodar Jevrem, Sima Terdžuman i Uzun Mirko, Vasa Čarapić i vojvoda Dobrača, Zmaj od Noćaja i Riga od Fere, Kapetan Miša i Zmaj Jova?
Sve su to protagonisti priča kojima Svetlana Velmar-Janković rasvetljava živopisnu i bogatu povesnicu Dorćola, najstarije gradske četvrti prestonice. Skidajući veo zaborava sa ovih istorijskih ličnosti, koje su dale imena dorćolskim ulicama, ona istovremeno oživljava njihove ljudske odlike i istorijske zasluge, dovodeći ih na današnje gradske pločnike nadahnuto i uverljivo, kao žive ljude i mudre sagovornike, i odmeravajući njihovim očima koliko je od duha starog Dort-jola (na turskom, raskrsnice) ostalo među raznolikim stambenim grdosijama i modernim asfaltiranim kolovozima.
Ovom knjigom, koja je dobila „Andrićevu nagradu“ za najbolju knjigu priča, Svetlana Velmar-Janković, po rečima kritičara, „opčinila je čitaoce prenoseći ’dobri duh Dorćola’ u ključ pomoću kojeg u naznakama i kroz sivilo stvarnosti uspevamo da uđemo u raskoš prošlosti“.
Objavila je romane: "Ožiljak" (1956, drugo, prerađeno izdanje 1999), "Lagum" (1990), "Bezdno" (1995), "Nigdina" (2000) i "Vostanije" (2004); eseje: "Savremenici" (1967), "Ukletnici" (1993), "Izabranici" (2005) i "Srodnici" (2013); sećanja: "Prozraci" (2003); zbirke pripovedaka: "Dorćol" (1981), "Vračar" (1994), "Glasovi" (1997), "Knjiga za Marka" (1998) i "Očarane naočare: priče o Beogradu" (2006); molitve: "Svetilnik" (1998); dramu "Knez Mihailo" (1994) i knjigu drama "Žezlo" (2001); monografiju "Kapija Balkana: brzi vodič kroz prošlost Beograda" (2011).