Jedinstvena i neobična "Knjiga o muzici", pisana u četiri ruke, naizmenično, nudi čitaocu uvid u muziku pojedinih poznatih savremenih muzičara i grupa i stoga predstavlja specifičan žanr na razmeđi između muzičkih ogleda i zbirke priča, zapravo umetnički uobličenih utisaka o „svirkama“ ili albumima koji su za autore ove knjige bili svojevrstan izbor po srodnosti.
Albaharijeva i Radakovićeva fina anatomija pojedinih osobenih savremenih muzičkih tokova i stanja duhova, vremena, raspoloženja, sopstvenih doživljaja i koncerata na koje su odlazili zajedno ili svako za sebe – prerasta, što dalje odmičemo u čitanju, u niz osobenih proznih nokturna, pružajući čitaocu nesvakidašnji utisak da uživa u zapisima koji su uvek na granici muzičkih eseja i proznih minijatura.
Pisali smo: ne kao stručnjaci (muzikolozi, istoričari, estetičari), nego kao zaljubljenici u muziku. Naši muzičari su postali glasnogovornici nas samih u doživljavanju sveta i naše sadašnjosti. Jer, nismo li u ovoj knjizi, pišući naizmenično o istom na različite načine, tražili, i pronalazili, nove mogućnosti pripovedanja?
Žarko Radaković
O ovoj knjizi moglo bi se govoriti kao o jednom specifičnom rodu: o knjizi koja obuhvata više knjiga. O nenapisanoj partituri. O godinama posvećenim tišini. O arhitekturi proznog teksta. O dopadanju i nedopadanju. O ivici i oštrici. Kada jednom čovek zaviri dublje u sebe i svoj sistem, ne može da prestane da s ushitom govori o sebi, kao da je on sam nekakva staklena kugla, pritiskivač za papir, uslov za red.
David Albahari
Sarađivao sa umetnicima Erom Milivojevićem (performansi Medex 1971, Kornjača 1973, Labudovo jezero 1974), Julijem Kniferom (monografija Julije Knifer 1990) i Ninom Pops (bibliofilsko izdanje Der Bildverlust/Gubitak slike 2007).
Autor više zbornika i antologija. Izbor srpske književnosti na nemačkom jeziku Tragische Intensität Europas (Das Schreibheft 71, Essen 2008).
Uređivao nemački časopis za književnost i umetnost Das Nachtcafé (Stuttgart, Klett-Cotta).
Preveo dvadesetak knjiga Petera Handkea.