U pitanju su knjige domaćih pisaca objavljenih od strane malih izdavača koji počinju da grade ozbiljno dobru reputaciju (štaviše, od ove tri knjige dve su ušle u širi izbor za NINovu nagradu). To su jedan krimi roman, jedna zbirka fantastičnih pripovedaka i jedan auto-reflektivni projekat, da kažemo pola ispovest, a pola novela.
Dakle, nešto za svakog, a najbolje sve skupa.
Pravac koji je autor odlučio da prati u naraciji je vrlo zanimljiv, posebno pri kraju romana kada sve praktično odlazi dođavola. Za pohvalu je i to kako se izborio sa učestalim trilerskim-horor klišeima, ne pokazavši previše brige za emocije čitalaca, a ni svojih likova. Uzevši sve to u obzir, ni ne čudi da je u jednoj recenziji ovaj roman opisan kao "triler srca kamenog".
VILA ŠATORICA - Boris Mišić (Presing)
Boris Mišić možda nije uberpopularno ime u mejnstrimu, ali iskusnim forumašima i ljubiteljima fantastike svakako je poznato, a uz to je i stalni član ekipe koja svake zime priprema izvrsnu horor “tortu”. Mišić je početkom godine izbacio prvu samostalnu zbirku od 24 pripovetke koje će vas povesti na kratko putovanje kroz vreme i region, baš kao da ste krenuli na uzbudljiv letnji road trip.
Pisane u rasponu od pet godina, njegove priče dotiču široki spektar tema, pa su tako neke inspirisane slovenskom mitologijom, neke imaju dozu moderne tinejdž akcije, dok su one najbolje nesumnjivo lične i vraćaju nas u mračni svet devedesetih. Vila šatorica duboko je vezana za autorov rodni kraj i kao takva će sigurno pogoditi onu nostalgičnu notu kod svakog čitaaca.
Napomena: Budući da je izdata u ograničenom tiražu, knjiga se već neko vreme ne može naći u slobodnoj prodaji, pa vam zato savetujemo da za primerak kontaktirate autora direktno.
NEOŠTRINE - Sanja Savić (Areté)
Našu listicu završavamo jednim pravim specijalitetom, kako literarnim tako i vizuelnim. U poslednjih par godina, Areté se pokazala kao mala kuća sofisticiranog izbora i upečatljivog vizuelnog identiteta za koji sve zasluge idu ilustratorki Jani Vuković. Na našoj izdavačkoj sceni (barem u sektoru koji nije posvećen stripu) retko se dešava da ilustracija igra tako važnu ulogu u formiranju izdanja, a da pritom stoji u direktnoj korespondenicij sa pričom. No, u Neoštrinama je to urađeno besprekorno.
Za ovu knjigu bi formalno moglo da se kaže da je zbirka intimnih pripovedaka, mada je zapravo u pitanju jedna novela isprekidana ispovestima autorke, neobičnim osvrtima na davne događaje i zapažanja iz detinjstva koje se odigralo u vrlo surovo vreme. Sve to je zaokruženo naizgled detinjim ilustracijama koje su zapravo vrlo efektne. Zanimljivo je da i autorka i ilustratorka ove knjige imaju odličan, a opet suptilan smisao za humor koji vrlo često skreće na onu mračnu stranu. Ipak, stil Sanje Savić i njena neumoljiva iskrenost čine ovaj “roman bez mnogo akcije” delom koje nećete ispuštati iz ruku sve dok ne smažete svih 160 stranica.
Branka Malenica