Svestrana i vredna, Marijana je snimila i nekoliko “bukova“ za manekene, kao i fotografije za Chopper shop.
Učestvovala je na grupnim izložbama pod nazivom „Moda za poneti“ u organizaciji Kulturnog fronta iz Beograda, a u organizaciji Retro chic boutique učestvovala je na grupnoj mini reviji.
T.B: Ekonomija i muzika – biznis i emocije. Kako ih balansiraš?
M.G: Ekonomska i muzička škola su bile ambicije mojih roditelja i pošto sam trenutno u potpunosti okrenuta dizajnu nemam mnogo dodirnih tačaka osim što volim da slušam muziku i u njoj ponekad nalazim inspiraciju.
Ekonomska škola mi je dala određenu bazu da steknem uvid u načine na koje funkcionišu tržište i ekonomski aspekti koji se mogu primeniti i na dizajn, koji je, opet, spona komercijalnog aspekta ekonomije i umetnosti kao emocionalnog aspekta ličnosti.
T.B: Linija torbi Lily Lohe – kako je sve počelo?
M.G: Još dok sam bila u srednjoj školi, pronašla sam maminu staru šivaću mašinu. Na njoj mi je mama pokazala kako se šije. Tada nisam imala vremena da se posvetim tome, pa sam tek sa upisom na studije dizajna počela i da šijem.
Ideja sa torbama došla je spontano. Nakon što sam ostala nezadovoljna jednom kupljenom torbom, shvatila sam koliko se dizajn svakodnevne torbe može unaprediti. Prvo sam napravila sebi nekoliko torbi, zatim i sestri. Torbe su se svidele drugaricama. Sašila sam i njima i tu se rodila ideja da bih mogla i da ih prodajem.
Ono što me kod torbe privuklo je to što je torba modni detalj koji upotpunjuje odevnu kombinaciju, a pruža dovoljno prostora za eksperimentisanje sa dizajnom, dok je u isto vreme dovoljno jednostavan modni detalj da može da ga realizuje neko ko je početnik.
T.B: Odakle ideja da počneš da kreiraš nakit i odevne predmete?
M.G: Moja sestra, pijanista, davala mi je da joj prepravljam haljine za nastupe. Jednom prilikom mi je tražila da joj sašijem kompletno novu haljinu za koncert! To je bio prvi odevni predmet koji sam kreirala i sašila.
Ubrzo posle toga, išla sam po materijal za torbe i naišla na til. Odmah mi je palo na pamet da od tila izrađujem suknje, jer znam da su takve suknje u inostranstvu veoma popularne, a na našem tržištu prilično nepristupačne.
Što se tiče nakita, on je bio propratni element. U početku sam pravila ukrase od fimo mase koje sam stavljala na torbe, a zatim sam počela da ih pravim odvojeno u vidu nakita.
T.B: U čemu pronalaziš inspiraciju?
M.G: Dezeni materijala često mi posluže kao inspiracija.
Pored toga inspirišu me i filmovi, fotografija, muzika, spotovi, knjige.
Ne bih mogla da kažem da u svom poslu imam konkretan uzor. Jednostavno, kad naiđem na neki dobar rad, bez obzira ko je autor, taj rad mi može biti inspiracija.
T.B: Kojoj publici se obraćaš?
M.G: Ciljna grupa mi je ženska populacija koja ima slobodniji tip izražavanja i voli da prati trendove alternativne mode.
T.B: Gde danas prodaješ?
M.G: Uglavnom prodajem preko interneta, ali i na izložbama sada već veoma popularne ''Mode za poneti'' u organizaciji Kulturnog fronta i na drugim sličnim manifestacijama. Takođe i u “Retro Chic“ butiku koji prodaje autorske radove dizajnera i na “Urban BUG“ portalu.
T.B: Ko je Marijana Gligić, a ko Lily Lohe?
M.G: Lily Lohe je personifikacija moje ciljne grupe. A Marijana Gligić je neko ko ima potrebu da se izrazi kroz različite oblike vizuelnih umetnosti.
www.myspace.com/lilylohe
http://www.facebook.com/lilylohe
http://www.flickr.com/photos/marijanagligic/sets/