Intervju: Saša Antić (TBF)

Ko su TBF?

Tajno Bratstvo Fjake, Toma Bebić Fanovi, Trajno Bolesne Face, Teški Bezobrazni Frajeri, Tebi Baba Fuma…

Jedna od vaših numera nosi naziv „Veseljko“. Da li ste i u privatnom životu uvek veseli i ko je od vas najveći zabavljač?

Kad malo razmislim uvijek u nama tinja neko veselje, čak i kad izgledamo neveselo. Svaki ima svoju žutu minutu i zna se šalit na vlastiti račun.

Vaše pesme govore o socijalnim problemima. Kritikujete politiku, korupciju u društvu i društvene vrednosti. Mislite li da na taj način poruka koju želite da pošaljete stigne na prave adrese?

Istina o tome se radi u dosta naših pjesama, al ne baš u svim. Nema adrese, to sve ide u vjetar.

Šta od hardvera i softvera koristite najviše koristite pri produkciji?

PC, Mac, UAD kartice, Multicore, TC, razni mikrofoni. To je predprodukcija, a album snimamo u studiju sa velikim miks pultom.

Kakvu muziku privatno slušate? Otkrijte nam svojih top 5 bendova.

Pokušat ću sumirat zajednički ukus u top 5 bendova, pa ako pogriješim kajat ću se. Dakle to bi bili, The Smiths, Massive Attack, The Queens Of The Stone Ages, Rage Against The Mashine i Radiohead.

Kako biste definisali vaš muzički žanr?

Ping-pong.

Imali ste emisiju na radiju. Recite nam nešto više o tome? Po čemu pamtite taj period?

To je bio jedan koktel improvizacija i zajebancije, od drame i kviza, glazbe uživo i edukativnog programa do gostiju u studiju, tečaja bacanja petardi i javljanja uživo iz predstave sa dasaka splitskog HNK (Hrvatsko Narodno Kazalište), ogromne količine kave i dima i čaja i imali smo izvrsnu definiciju trbušnjaka od konstantnog smijanja.

Bavite li se još nečim osim muzikom? Šta vas pokreće i inspiriše?

Uglavnom sport i kuhanje. Vjerojatno nas pokreću neki unutarnji sukobi od kojih bježimo, pa nemamo pametnijeg posla od ovog.

Najbolji muzički dogadjaj, žurka, koncert, fesitval na kojem ste nastupali i zbog čega?

Toga je bilo masu, pa sam malo otupio, a i puno je dima prošlo kroz ovaj dimnjak. Kad se prisjetim bilo je tu prosidbi, bacanja sa stage-a, padanje Mladena sa stage-a, ulet Mladena Grdovića na stage, sinkroniziranje crtića na TV-u u klubu za vrijeme svirke u kojoj je Mladen bio u teškoj fibri , Lukino onesviješćivanje nakon 2 pjesme pa smo Mladen i ja repali do kraja sve njegove repove, začepljivanje Lukinog klarineta usred sola, moj udarac glavom u skoku u zvučnik od kojeg se još uvijek nisam oporavio, pečenje palačinki na stage-u, kuvanje kave na špaheru na plaži kao improviziranom stage-u, 13 svirki prekinuto od policije… Teško je nešto izdvojit, sviramo od 1996. i stvarno je bilo masu toga. Jednom ću valjda probat spasit sve to od zaborava.

Ako bi mogli da prošetate milju u nečijim cipelama ko bi to bio?

Godzila.

Kako doživljavate krunu svoje karijere? Ima li razlike u percepciji toga sada i pre, recimo, desetak godina?

U Splitu su svi kraljevi tako da smo rođeni okrunjeni. Ne znam odgovor na to pitanje, dok se dobro zezamo sve ovo ima smisla.

Jel imate nešto da poručite beogradskoj publici i šta mogu da očekuju 27. januara?

Sve će bit u redu, a 27. sviramo samo hitove.