Ključan trenutak Vaše karijere odigrao se 1985. godine, kada ste zajedno sa Ticijanom Sklavijem stvorili jedan od najvoljenijih italijanskih stripova svih vremena. Da li ste u prvim danima nakon objavljivanja premijerne epizode Dilana Doga mogli da naslutite popularnost koja ga je čekala?
Naravno da nisam. Nada je postojala, ali gotovo niko nije verovao, ako se uzme u obzir tadašnji pad interesovanja za stripove. Dilan Dog je, međutim, prevazišao najoptimističnije prognoze i sve nas iznenadio.
Kako je izgledalo raditi sa Ticijanom Sklavijem na prvoj Dilanovoj priči, a kako na onima koje su usledile?
Dok piše scenarije, Sklavi se na različite načine obraća svakom od crtača: ne samo da prilagođava svoj scenario njihovim sklonistima, uspevajući da sa malo reči saopšti šta od nas očekuje, već je i koncizan, a ne, kako neki tvrde, cepidlaka. Iako skreće pažnju na elemente koje smatra bitnim za naraciju, često nam ostavlja slobodan prostor da odlučimo o kadrovima i rezovima. Ukazuje samo na ono što je važno da bi priča tekla u onom pravcu koji je zamislio.
Da li se uopšte svet strave i užasa promenio od osamdesetih godina prošlog veka?
Najviše se promenila naša percepcija budućnosti koja je postala neizvesna. Ne znamo u kom pravcu ide svet i to nas čini sve nesigurnijima.
Imate li vremena za autorske projekte?
Za sada ne. Još ćemo videti.
Koga bi Stano izabrao da režira film o Dilanu Dogu, koje su mu epizode najdraže, kako su izgledali njegovi počeci? Odgovore na ova i mnoga druga pitanja naći ćete u kompletnom intervjuu na kraju stripa Legija kostura.
Uživajte u čitanju.
Izvor: Veseli četvrtak